06/12/2020
Moj je deda bio čovjek koji je svake godine od grada Varaždina dobivao priznanje za uređenje okućnice. Naravno da je za to bila zaslužna i baka, ali njoj je briga oko cvijeća znala ići i na živce. Njemu ne. Za njega je to bila čista ljubav.
Danas je godišnjica njegovog odlaska. Uz dvije adventske, gori cijeli dan i svijeća u spomen na njega. Zahvalna sam što sam ga imala. ❤️
I u svakom ovom cvijetu ili grani kojom sam aranžirala stan, vidim njega, vidim njih, vidim tu ljubav koju sam naslijedila. 🍀
Zbog nje i njih sam nadobudno pokrenula ovu priču, otvorila i FB, i IG, u karanteni se svašta stiglo 😀 Počela sam čak pripremati tekstove za blog, svoje iz pozicije one koja voli, ali od valjda silne ljubavi "ubija" i ne zna, a plan je bio objavljivati i tekstove onih koji znaju.
Brzo se pokazalo da to baš i neću stići, ali od te želje neću odustati. Jednom će se naći vremena, jednom će biti pravo vrijeme i za to.
Jer od ljubavi odustati jednostavno ne možeš.
I ne smiješ. 💪
